Eduzgraf Kino

Filmski program Eduzgrafa napravljen je u suradnji s Udrugom za audio-vizualna istraživanja 25 FPS čiju selekciju potpisuju Sanja Grbin, Marina Kožul (25 FPS) i Mihaela Richter (Eduzgraf). Već dvanaest godina 25 FPS u festivalsko-filmskom formatu pokazuje film kao katalizator vizualnih i društvenih promjena. Zgraf s druge strane, kroz Međunarodnu izložbu grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija, već dvanaest izdanja okuplja studente, dizajnere, teoretičare i kritičare s namjerom propitivanja dizajna kao jednako moćnog alata.

Filmski program sastoji se od petnaest vizualno jakih i društveno angažiranih filmova koji se svojim sadržajem i vizualnim jezikom konceptualno nadovezuju na krovnu temu  Zgrafa 12 Društvene reprize.
Program je podijeljen u četiri filmska bloka koji su osmišljeni kao poglavlja: Društvena nostalgija?, Vizualne refleksije, Život s modernizmom i Društvene reprize.

Kroz Društvene nostalgije?, Život s modernizmom i Društvene reprize tematski fokus je na odnosu prema kulturnom naslijeđu socijalizma, prostornoj i vremenskoj memoriji, odnosu prema kolektivnim ratnim traumama te borbom za socijalna prava. Posebno poglavlje Vizualne refleksije bavi se kreativnim eksperimentalnim procesima vizualne naracije.

Svaki od filmova direktno se referira na dizajnerske radove unutar izložbi Revije i Teme Zgrafa 12. Odabrana su filmska ostvarenja primarno hrvatskih redateljica i redatelja kako bi ovom parcijalnom selekcijom razotkrili na koji se način u nacionalnoj produkciji odnosimo prema delikatnim, problematičnim i bitnim temama Društvenih repriza. Program problematizira i ukazuje na važne socijalno-političke teme, kao i nužnost stalnog kreativnog/eksperimentalnog repriziranja i reinterpretiranja koje se događa unutar vizualnog jezika grafičkog dizajna i filma.

25 FPS – Udruga za audio-vizualna istraživanja od 2004. godine bavi se kratkometražnim filmom, izdavaštvom, edukacijom u novomedijskoj i filmskoj kulturi, a njezin navažniji projekt je Festival 25 FPS, Međunarodni festival eksperimentalnog i umjetničkog filma.
Festival 25 FPS prikazuje nezavisne i nekomercijalne filmove koji na inovativan način istražuju mogućnosti filmskog jezika, pripovijedanja i samoga medija; nastaju na granicama filmskih rodova i žanrova te šire razumijevanje filma kao umjetnosti. Promovira izražajne autorske koncepte, tematske, idejne i estetske iskorake te radove koji nastavljaju tradiciju avangardnog i eksperimentalnog filma.

Eduzgraf Kino:
PETAK, 20.1.2017. / 17.00 – 22.00 sati / Lauba

Društvena nostalgija? / 17.00 – 18.00 sati

Ručak, Ana Hušman, 2008., 17′ 20”Hrvatska rucak
kratki eksperimentalni film

scenarij i režija: Ana Hušman
direktor fotografije: Ivan Slipčević
asistent snimatelja: Marko Rukavina
frizura, šminka i kostimografija: Maja Krišković, Snježana Topalušić
majstor scene: Dragutin Hušman
animacija: Ana Hušman, Dina Rončević, Lala Raščić, Marko Rukavina, Maja Krišković, Nicole Hewitt
snimanje zvuka: Ana Hušman
oblikovanje zvuka: Tomislav Domes
glazba: Tad bi me primio za ruku (instrumental), ZVUKBRODA
montažerka: Iva Kraljević
uloge: Maja Bosnić, Nenad Borovčak, Ognjen Brborović, Marijana Bronić, Tomislav Domes, Daniel Gržin, Nicole Hewitt, Billie Hewitt-Pavlica, Ana Hušman, Dragutin Hušman, Jelena Hušman, Lina Kovačević, Eugen Kramarić, Srđana Modrinić, Igor Pavlica, Lala Raščić, Marko Rukavina, Tanja Rukavina, Dante Šolić, Ivana Šubić, Emina Višnić, Edi Werft
izvršna producentica: Maja Jurić
produkcija: Pangolin
distribucija: Bonobostudio

Pravila lijepog ponašanja na koja nailazimo u priručnicima – bontonima za sebe kažu da pomažu ljudima u boljem međusobnom razumijevanju i olakšavanju komunikacije, te nam omogućuju da se lakše i sa više samopouzdanja krećemo u društvu. Njima nas uče od rođenja što je ujedno i jedini način da ih u potpunosti usvojimo. Svoj izvor ona imaju u zapadnoj kulturi, a prema njihovom poštivanju lako je znati tko je civiliziran a tko nije. Film se bavi običajima pri jelu i pilu – konkretno ručkom, jer zajedničko jedenje je centralno mjesto na kojem drugima pokazujemo svoju uglađenost i civiliziranost.

Arheo 29, Vladislav Knežević, 2010., 9’30”arheo29vladislav-knezzevic
Hrvatska
kratki eksperimentalno-animirani film, stereoskopski 3D

scenarij, režija i kamera: Vladislav Knežević
animacija i kompoziting: Mario Kalogjera
producentica: Vanja Andrijević
produkcija i distribucija: Bonobostudio

Ako je novi svijet ikada i postojao, nalazi se još daleko iza horizonta. Analogni sat otkucava posljednje sekunde prije svjetske krize, plemenita patina prekriva fragmente za arheologe sjećanja. Tihi predah između dva rata; vrijeme stidljivih tijela, sjetne dokolice, tajnih podjela svijeta. Arhivske fotografije iz ilustriranih magazina iz 1929. godine polazište su za ovaj asocijativni, ali i uznemirujući “filmski žurnal”.

Kino Crvena zvijezda, Silvestar Kolbas, 2014., 10′kinocrveazvezda
Hrvatska
kratki eksperimentalni film

režija i  kamera: Silvestar Kolbas
scenarij: Marina Viculin, Silvestar Kolbas
montaža: Slaven Zečević
glazba: Jakov Kolbas
producent i distributer: Silvestar Kolbas

Među ruševinama kinu mog djetinjstva, otkrio sam ostatke filmskih traka s komadima filmova u produkciji bivše države. Raspadanje je dalo traki novu kvalitetu i stvorilo novu estetiku. Traka je ponovo pronašla svoj put do svoje publike. No, ništa više nije isto.

Vizualne refleksije 
/ 18.00 – 18.30 sati

Pokretni elementi, Marko Tadić, 2016, 6’30”markotadic

Hrvatska
kratki eksperimentalno-animirani film

režija i scenarij: Marko Tadić
oblikovanje zvuka: Bojan Gagić, Miodrag Gladovi
glazba: Gordan Tudor, Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz
produkcija: Zagreb film
koprodukcija: Kreativni sindikat

Film govori o kreativnim procesima koji dovode do stvaranja umjetničkih djela. Pratimo automobil koji prolazi kroz etape umjetničkog procesa te sam postaje dijelom umjetničkih djela, ali i akter u apstraktnim procesima kreacije. Film je zamišljen kao hommage autorima i filmovima nastalima u zlatno doba Zagrebačke škole crtanog filma te se dijelom koristi vizualnim jezikom specifičnim za 60-e i 70-e godine 20. stoljeća.

Dota, Petra Zlonoga, 2016., 4’32”petradota
Hrvatska
kratki eksperimentalno-animirani film

režija i scenarij: Petra Zlonoga
knjiga snimanja: Petra Zlonoga
kompoziting: Petra Zlonoga, Miro Manojlović
oblikovanje zvuka: Ante Perković, Ivan Zelić
glazba: Ante Perković
produkcija: Kinoklub Zagreb
distribucija: Bonobostudio

Film Dota vizualno je i auditivno istraživanje u kojem se stop-animirana, klasično animirana igra linija,  isprepleće sa ženskim glasom. Linije koje se pojavljuju i nestaju te međusobno ulaze u interakciju, baš poput niti tkanine, tvore i rastvaraju vez. One čine vizualni dio tog tkanja, dok ženski glas i pjesma koju pjeva čine auditivnu potku. Sam naziv filma oslanja se na pojam „dote“, odnosno miraza, tradicionalnog običaja ovih krajeva da se mladoj djevojci pripremi imovina, često upravo tkane, šivane i vezene stvari, koje ona po udaji donosi u svoju novu obitelj.

Tu tamo, Alexander Stewart, 2015, 4’40”tutamo
Hrvatska
kratki eksperimentalno-animirani film

režija i scenarij:  Alexander Stewart
animacija: Alexander Stewart, Darko Masnec
dizajn: Alexander Stewart
oblikovanje zvuka: Alexander Stewart
kolor korekcija: Mario Kalogjera
producentica: Vanja Andrijević
produkcija: Bonobostudio
potpora: Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), De Paul University, University Research Council

Tu tamo daje oblik rastezljivim, lutajućim nitima sjećanja. Počinje kao bilježnica putnika, sa skicama koje su nastale u ljeto 2014. u Hrvatskoj, no detalji se brzo počnu rastvarati u apstraktne utiske s rubova sjećanja. Ovaj je film redukcija do svoje biti – kondenzirani osjećaj jednog prostora i vremena.

Pain so light that appears as tickle, Dalibor Barić, 2010., 4’04”daliborbaric-pain
Hrvatska
kolaž

režija i scenarij: Dalibor Barić
kamera i animacija: Dalibor Barić
producent: Dalibor Barić
distribucija: Bonobostudio

Bol je usporena u slow-motionu do praga osjetljivosti i prodaje se kao anestetik za svakodnevicu. Pregledavamo konfekcijske kataloge horora, upute za korištenje, naručujemo zavodljive ideje-slike; želimo izaći iz sebe za promjenu i biti ta slika. Kad gledamo film, zaboravljamo na sebe pod izlikom da nas zanima sadržaj; nas u stvari zanima hipnotizirajuće, pulsirajuće svjetlo, i u tom momentu otkrivamo našu magijsko-plemensku svijest i potisnuti strah od života.

Život s modernizmom 
/ 18.45- 20.30 sati

Prebivalište praznine, Tanja Deman, 2011., 7′ 15”prebivaista
Hrvatska
video rad, crno-bijeli, bez zvuka

produkcija i distribucija: Tanja Deman

Video rad Prebivališta praznine prikazuje seriju arhitektonskih situacija u formi video tableauxa. Svaki od njih predstavlja stvarne i nadrealne prostore prirode i modernističkog grada. Rad preispituje na koji način doživljavamo nedavno izgrađenu okolinu koja nam je ostavljena u nasljedstvo.

Betonski spavači: Kratki susreti uz jadransku cestu, Saša Ban, 2016., 50′betonski_spavaci
Hrvatska
dokumentarna serija

režija: Saša Ban
scenarij: Saša Ban, Maroje Mrduljaš, Nevenka Sablić
snimatelj: Hrvoje Franjić
montaža: Vanja Siruček
oblikovanje zvuka: Nenad Kovačić
producentice: Miljenka Čogelja, Dana Budisavljević
produkcija: Hulahop za HTV

Dokumentarna serija o modernističkoj arhitekturi bivše Jugoslavije – vremena utopijske gradnje za bolje društvo. Serija Betonski spavači gradi priču oko moderne arhitekture u Hrvatskoj i regiji bivše Jugoslavije – području jedinstvenom po velikom broju napuštenih i ruševnih zgrada iz 20. stoljeća, iznimne arhitektonske vrijednosti. Cijela serija zamišljena je kao cjelina sastavljena od 4 tematska bloka, od kojih se prvi bavi arhitekturom turističke namjene, drugi spomeničkom i komemorativnom baštinom, treći post-industrijskim i post-vojnim okolišem, a četvrti velikim ambicijama modernizacijskih projekata. Svaka tematska cjelina obuhvaća četiri epizode. Svaka epizoda dramatična je priča o proturječjima jugoslavenskog socijalističkog društva smještenog između istoka i zapada, demokracije i totalitarizma, prožetog utopijskom idejom da arhitektura može učiniti svijet boljim. U epizodi Kratki susreti uz Jadransku cestu putujemo Jadranskom magistralom, prometnicom koja je korjenito promijenila život uz obalu i postala dio kolektivnog sjećanja za brojne turiste. Zaustavljamo se u motelima, mjestima kratkog boravka, među kojima se posebno ističu oni arhitekta Ivana Vitića. Njegova elegantna i moderna arhitektura danas je na razne način prepuštena propadanju.

Novi Južni Zagreb, Darko Fritz, 2015., 14′darkofritz-nocvijuznizagreb
Hrvatska
kratki eksperimentalni film

režija i scenarij: Darko Fritz
kamera: Ivana Marinić Kragić
montaža: Ivan Marušić Klif
oblikovanje zvuka: Francisco López
programiranje: Ivan Marušić Klif
3D arhitektonsko modeliranje: Nenad Ravnić, Nikica Pavlović
match moving: Tom Vujnović
producentica: Ivana Marinić Kragić
produkcija: Marinis Media

Koristeći inovativne tehnike filmske montaže koje su djelomično bazirane na računalnom algoritmu, film u strukturi filmskog vremena ispisuje 50 godina urbanističkog razvoja Novog Zagreba, smještajući nasljeđe modernizma i utopijskog urbanizma u današnji, tranzicijski kontekst obilježen nedostatkom cjelovite urbanističke vizije.

Sve, još uvijek, u orbiti, Dane Komljen i James Lattimer, 2016., 23′josuvijekuorbiti
Hrvatska/Srbija/Njemačka/Brazil
kratki eksperimentalno-dokumentarni film

režija: Dane Komljen i James Lattimer
snimatelji i montažeri: Dane Komljen i James Lattimer
scenarij: Dane Komljen, James Lattimer, Maja Kantar
oblikovanje zvuka: Martin Semenčić
snimateljice zvuka: Camila Machado, Daniela Marinho
producenti: Oliver Sertić, Dane Komljen, James Lattimer
koproducenti: Nataša Damnjanović, Vladimir Vidić, Daniela Marinho
produkcija: Restart (Hrvatska)
koprodukcija: Dart Film (Srbija), Flvmina Creative Production (Brazil)

Sve, još uvijek, u orbiti povezuje dva naoko nepovezana momenta u izgradnji Brazilije: san talijanskog sveca Don Bosca, kojim se kasnije opravdavalo stvaranje novog brazilskog glavnog grada i malenog gradića koji su izgradili radnici koji su gradili megalopolis i u kojemu su sa svojim obiteljima živjeli. Kako opravdati grad nastao na temelju sna i koji dijelovi njegove gradnje ostaju nevidljivi? Odgovor leži negdje između bajke i dokumentarnog filma.

Društvene reprize 
/ 20.30 – 22 sati

Miramare, Michaela Müller, 2009., 8’8”dopnwxeazlayga1mc8618mof73f
Hrvatska/Švicarska
kratki animirani film, tehnika: boja na staklu

režija: Michaela Müller
scenarij i animacija: Michaela Müller
oblikovanje zvuka: Fa Ventilato, Michaela Müller
glazba: Fa Ventilato
mentor: Aleksandar Battista Ilić
produkcija: Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb, Hrvatska

Pogled na život na Mediteranskoj granici Europe, gdje se turisti pokušavaju opustiti, a “ilegalni” useljenici se bore za priliku za bolji život. Izlaskom iz strogo zatvorene turističke zone, dvoje djece švicarskog obiteljskog iskustva brzo shvaćaju da je stvarnost ovdje daleko od otmjenog život u kampu. Zatim oluja pogodi obalu i ispire gotovo sve razlike između bogatih i siromašnih.

Presuda, Đuro Gavran, 2012. , 11′presuda
Hrvatska
kratki dokumentarni film

režija: Đuro Gavran
kamera: Pavel Posavec, Nikola Sučević, Tamara Dugandžija, Đuro Gavran
montaža: Iva Mrkić
oblikovanje zvuka: Daniel Pejić
producentica: Miljenka Čogelja
produkcija: Pipser  d.o.o.

Biti u pravo vrijeme na pravom mjestu oduvijek je bilo obilježje dobrih dokumentarista. No ono što izdvaja sjajne autore od pukih kroničara način je na koji su snimljeni materijal oblikovali u fi lmsku cjelinu. U svojoj Presudi Đuro Gavran snima gomilu koja se nakićena nacionalističkim simbolima okupila na glavnom zagrebačkom trgu da bi poslušala presude suđenja hrvatskim generalima u Haagu. U maniri Diane Arbus, Gavran uspijeva uhvatiti gotovo groteskni trenutak u kojem se izrazi lica okupljenih pojedinaca tijekom izricanja presude mijenjaju od euforije do suznog razočaranja. Ipak, formalna preciznost kojom je fi lm snimljen i montiran omogućuje dostojanstvenu distancu od protagonista i potiče nas da se zapitamo o stvarnim motivima koji ih potiču da u nacionalističkoj ikonografi ji nalaze kompenzaciju za vlastitu tugu, traumu ili razočaranje.

Susret, Igor Bezinović, 2009./2010., 26′susreti
Hrvatska
kratki dokumentarni film

režija: Igor Bezinović
scenarij i kamera: Igor Bezinović
montaža: Iva Mrkić
glazba: Dario Plevnik i ‘Najbolji hrvatski tamburaši’
tonska obrada: Tonči Tafra
producent: Oliver Sertić
produkcija: Restart

Zamislite zajedničke prosvjede studenata i seljaka! Jedan takav malo vjerojatan susret dogodio se na blagdan Tijelova 2009. godine u zagrebačkoj Vukovarskoj ulici, kada studenti s Filozofskog fakulteta dolaze podržati seljačke prosvjede ispred zgrade Ministarstva poljoprivrede. Unatoč činjenici da je navedeni događaj bio prisutan u svim medijima, ovaj je film jedini video zapis tog neobičnog jednodnevnog susreta studenata i seljaka. Euforična studentska noć i otrežnjujući seljački dan; medijski osviješteni aktivizam i teška mehanizacija na ulicama; plenumski oblik organizacije i posvađane seljačke udruge – samo su neke od manifestacija tog neočekivanog savezništva.

Delta – obilje umjetnosti, Marin Lukanović, 2015., 26′delta
Hrvatska
kratki dokumentarni film

režija i scenarij: Marin Lukanović
kamera: Kristijan Vučković
montaža: Marta Batinić
oblikovanje zvuka: Zoran Medved
glazba: Josip Maršić
produkcija: Filmaktiv
potpora: Primorsko-goranska županija

Devet umjetnika dijeli radni prostor u centru Rijeke, neprestano se pitajući jesu li uistinu zajednica ili tek kolege. Povezuje li ih samo potreba za radnim prostorom ili dijele zajedničke vrijednosti, ciljeve i poglede na život i umjetnost?  Film je nastao kao dio WP4 (“arTVision movies”: executive production of arTVision audiovisual products made by professional filmmakers) projekta arTVision – a live art channel financiranog iz programa IPA ADRIATIC CBC 2007/2013 u produkciji Filmaktiva i PGŽ.

Organizator

Partneri

ico-d fakat

Medijski partneri

designed-rs presscut

Filmski program partneri

25 fps bonobostudio filmaktiv hulahoop